Radnička cesta 80, 10000 Zagreb | OIB: 85828625994 | T: +385 (1) 539 1800 | F: +385 (1) 539 1810 | E: kontakt@fzoeu.hr

Gospodarenje otpadom

Odlagališta otpada i sanacije

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike objavilo je 8. lipnja 2017. Javni poziv kojim se jedinicama lokalne samouprave stavlja na raspolaganje 80 milijuna kuna iz Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija“ za sanaciju odlagališta neopasnog otpada.

Poziv će biti otvoren do iskorištenja sredstava, odnosno najkasnije do kraja 2018,  a nalazi se na linku: http://www.strukturnifondovi.hr/natjecaji/1419

Objavljenim EU pozivom sufinancira se 85% ukupnih troškova (minimalno 1.875.000 kuna a maksimalno 30.000.000 kuna po projektu), a iz sredstava Fonda 10% ukupno prihvatljivih troškova projekta, dok korisnici moraju osigurati preostalih 5% sredstava.

 

Odlagalište otpada je građevina namijenjena odlaganju otpada na površinu ili pod zemlju (podzemno odlagalište), uključujući:

  • interno odlagalište otpada na kojem proizvođač odlaže svoj otpad na samom mjestu proizvodnje
  • stalno odlagalište otpada, ili njegov dio, koje se može koristiti za privremeno skladištenje otpada (npr. za razdoblje dulje od jedne godine)
  • iskorištene površinske kopove ili njihove dijelove nastale rudarskom eksploatacijom i/ili istraživanjem pogodne za odlaganje otpada.

Odlagališta otpada se dijele na sljedeće kategorije:

  • odlagalište za opasni otpad,
  • odlagalište za neopasni otpad,
  • odlagalište za inertan otpad.

Provedbom postupka sanacije odlagališta kontinuirano se smanjuju negativni utjecaji otpada na okoliš i prirodne resurse. Cilj je u čitavom razdoblju trajanja odlagališta otpada smanjiti štetne utjecaje na okoliš, osobito onečišćenje površinskih voda, podzemnih voda, tla i zraka, uključujući efekt stakleničkih plinova i smanjiti rizike za ljudsko zdravlje do kojeg bi moglo doći uslijed odlaganja otpada i vijeka trajanja odlagališta otpada, odnosno cilj je dovesti odlagališta otpada u stanje prihvatljivo za okoliš.

Mogući načini sanacije odlagališta otpada (općenito)

Postojeća odlagališta otpada mogu se sanirati in situ ili ex-situ metodom. Za izbor tehničkog rješenja sanacije ključni kriteriji su utjecaj na okoliš (50%), tehničke karakteristike lokacije (30%) i ekonomske karakteristike lokacije (20%).

Ovisno o odabranom tehničko – tehnološkom rješenju potrebno je predvidjeti odgovarajuću infrastrukturu: dovesti struju i vodu, izgraditi bazen procjednih voda, kanale oborinske odvodnje, vagu, portirsko mjesto, postaviti ogradu oko cijelog odlagališnog prostora, izvesti protupožarnu cestu te zasaditi visoki zeleni pojas.

Ex-situ metoda

Ova metoda podrazumijeva prebacivanje kompletnog otpada na neku drugo uređeno odlagalište otpada.
Prednost ove metode je što se u konačnici postiže da sav otpad bude zbrinut na adekvatan način, a lokacija dovedena u prvobitno stanje.
Nedostatak ove metode su znatna sredstva za sanaciju ako se radi o velikoj količini otpada ili velikoj udaljenosti do uređenog odlagališta za prihvat otpada.

In-situ metoda

Prva opcija in-situ metode je da se uz staro tijelo odlagališta na istoj lokaciji adekvatno uredi nova ploha za prihvat otpada. Na novu plohu bi se zatim preselio sav postojeći, stari otpad. Isto tako nakon iskopa i preseljenja starog otpada, na istu, novu plohu bi se nastavilo sa odlaganjem komunalnog otpada do zatvaranja odlagališta otpada što bi uslijedilo nakon puštanja u rad županijskog ili regionalnog centra za gospodarenje otpadom.

Prednost ove opcije je činjenica da se sav otpad, stari i novoodloženi nalazi na adekvatno uređenom temeljnom brtvenom sloju čime se u potpunosti otklanja mogućnost negativnog utjecaja procjednih voda na okoliš.

Druga opcija in-situ metode predlaže da se unutar postojeće granice odlagališta adekvatno uredi nova ploha za prihvat komunalnog otpada. Stari otpad se ne seli na novu plohu nego ostaje na sadašnjoj lokaciji, ali uz sanaciju na način da se ugradi sistem plinskih bunara za pasivno otplinjavanje, te da se prekrije pokrovnim brtveni slojem i ozeleni kako bi se minimaliziralo daljnje nastajanje procjednih voda, odnosno emitiranje štetnih tvari u okoliš.

Nedostatak druge opcije je što se ne predviđa uređenje temeljnog brtvenog sustava ispod starog otpada, stoga potencijalno postoji mogućnost negativnog utjecaja procjednih voda na okoliš.

Velika prednost druge opcije je što omogućava izgradnju nove plohe i prateće infrastrukture unutar granica postojećeg odlagališta, te nije potreban otkup susjednih parcela.

Tijelo odlagališta otpada sastoji se od:

BRTVENI SLOJEVI

Donji (temeljni) brtveni sloj tijela odlagališta otpada čine nepropusni materijali najčešće glina, plastična folija, asfalt ili bitumen kako bi se spriječilo istjecanje tekućina i onečišćenje tla ispod otpada. Zatim slijedi geomembrana, glatka površina debela 2 mm na koji dolazi sloj zaštitnog geotekstila koji sprečava bušenje tih geomembrana. Potom se izrađuje drenažni sustav odnosno sloj koji se sastoji od cijevi izbušene sitnim rupicama na kojoj je nasut krupniji šljunak. One služe za odvod procjednih voda, a nasuti šljunak je tu kako sitne čestice ne bi ušle u cijev. Nakon izgradnje ove podloge moguće je započeti s odlaganjem otpada.

Pokrovni brtveni sloj tijela odlagališta otpada izvodi se kao kompozitni sustav od više prirodnih i umjetnih slojeva (odozdo prema gore):

  • Plinodrenažni sloj (30 cm) od inertnog materijala (šljunak 16/32) koji dolazi na površinu otpada
  • Sloj GCL (vodonepropusan geokompozit) ili 80 cm vodonepropusne gline
  • Geodren
  • Rekultivirajući pokrovni sloj humusa od 80 cm sa hidrosjetvom, čime se sprječava prodor oborinskih voda u tijelo otpada.

SUSTAV ODVODNJE PROCJEDNIH VODA

Procjedne vode su sve vode koje dođu u dodir sa odloženim komunalnim otpadom. Te vode se prikupljaju na temeljnom brtvenom sloju i sustavom cijevi odvode do bazena za procjednih voda. Procjene vode su zagađene vode i za njih je predviđen zatvoreni sustav odvodnje bez ispuštanja u okoliš. Ovisno o tehničkom rješenju moguća recirkulacija na odloženi otpad ili ispuštanje u sustav pročistača otpadnih voda.
Za proračun količina procjedne vode mjerodavna je godišnja količina oborina, koja se procjenjuje kroz nepokriveni otpad.

SUSTAV ODVODNJE OBORINSKIH VODA

Oborinske vode s uređenih površina (zelene površine, tijela odlagališta otpada prekrivena pokrovnim brtvenim slojem, krovne vode objekata, prometne površine) neće biti u doticaju s bilo kojom vrstom otpada. Oborinska voda se sustavom kanala vodi do bazena za oborinske vode gdje se po potrebi koristi kao tehnološka voda (voda za pranje kotača) ili se slobodno ispušta u teren. Vode s manipulativnih asfaltiranih površina i s prostora za pranje kotača propuštaju se kroz taložnik i pročišćavaju u separatoru ulja i masti te ponovno koriste za pranje kotača ili zalijevanje zelenih površina, a višak se slobodno ispušta u teren.

SUSTAV OTPLINJAVANJA

Prema teoretskim postavkama, iz 1 tone otpada tijekom razgradnje se oslobodi oko 400 m3 plina. Plin nastaje tijekom razgradnje otpada, ovisno o sastavu otpada, uvjetima na odlagalištu, a najintenzivniji procesi su odvijaju u razdoblju 3. – 20. godine.

Prije postavljanja završnog prekrivnog sloja u tijelo odlagališta potrebno je ugraditi sustav pasivnog otplinjavanja koji se sastoji od plinskih bunara i cijevovoda kojima se plin vodi do baklje na spaljivanje.

SLIJEGANJE

Nakon prestanka odlaganja otpada, u tijelu odlagališta se i dalje odvijaju kemijsko - fizikalni procesi kojima dolazi do smanjenja volumena odloženog otpada i to uvjetuje pojavu slijeganja i diferencijalnog slijeganja otpada, a samim time i završnog pokrovnog sloja.
Veličina slijeganja ovisi o sastavu odloženog otpada, načinu i tehnologiji ugrađivanja, visini otpada, postotku vlažnosti pri ugradnji itd. Potpuno inertiziran komunalni otpad, nakon završenih procesa razgradnje postiže specifičnu težinu od približno 1300 kg/m3.

Nakon zatvaranja odlagališta i izvedbe pokrovnog brtvenog sloja, na površini će se postaviti reperi koji služe za monitoring odlagališta nakon njegovog zatvaranja, a mjerenje je potrebno provoditi jedanput svake godine tokom razdoblja od 20 godina.

REKULTIVACIJA I KONAČNA NAMJENA PROSTORA

Rekultivacijom se tijelo odlagališta otpada pokušava što bolje uklopiti u okolinu. Rekultiviranje završnih površina se provodi sadnjom trave ili bilja koje je karakteristično za okoliš odlagališta. Daljnja namjena prostora određuje se prostorno-planskom dokumentacijom.

  • Sanirano odlagalište na koje se još odlaže otpad do otvaranja RCGO
  • Nultno stanje prije sanacije in situ
  • Sanirano i zatvoreno odlagalište nakon otvaranja RCGO
  • Rijeka Viševac - sanirano i zatvoreno odlagalište