Ostale posebne kategorije otpada | Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost

Detalje možete pronaći ovdje.

Detalje može pronaći ovdje.

TITAN DIOKSID

Titan dioksid ili titan(IV) oksid (TiO₂) je proizvedena tvar koja se koristi kao najkvalitetniji bijeli pigment u proizvodnji premaza i boja, foto-katalizatora te vrlo širokog spektra proizvoda za osobnu higijenu (kao npr. bijelih pasta za zube), kozmetičkim proizvodima (kreme za sunčanje, ruževima za usta, sapunima i sl.) jer je netoksičan (neotrovan) odnosno inertan.

U obliku nano čestica koje se danas koriste s proizvodima koji izravno dolaze u kontakt s kožom (kao npr. sredstvo za sunčanje ili mineralni make up) sve su prisutniji kao zamjena sastojcima za koje se pretpostavlja da su kancerogeni i/ili izazivaju hormonalne poremećaje.

Ipak, smanjivanjem veličine čestica titan dioksida on postaje sve aktivniji te sukladno provedenim istraživanjima dokazano je da se nano čestice (čestice veličine od 1 do 100 nm) titan dioksida talože u stanicama ljudskog organizma (jer on zbog njegove veličine nema postupak za njegovo izbacivanje) i u njemu mogu uzrokovati jednostrane i dvostrane prekide DNK.

Sukladno odredbama  Direktive Europskog parlamenta i vijeća te Pravilnika o gospodarenju otpadom iz proizvodnje titan-dioksida postrojenjima koje proizvode titan-dioksid, sakupljačima i ovlaštenicima zabranjuje se:

• ispuštanje otpada iz proizvodnje u morski okoliš što uključuje i ukapanje u morsko dno odnosno njegovo potapanje,
• odlaganje otpada iz njegove proizvodnje u ili na tlo i
• duboko utiskivanje otpada proizvodnje otpada u tlo.

Prema odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom u Republici Hrvatskoj otpad iz proizvodnje titan-dioksida svrstan je u posebnu kategoriju otpada.

OTPADNI POLIKLORIRANI BIFENILI (PCB) I POLIKLORIRANI TERPENFENILI (PCT)

Poliklorirani bifenili (PCB) i poliklorirani terfenili (PCT) (u daljnjem tekstu: PCB) pripadaju velikoj skupini sintetskih organokloriranih spojeva koji se međusobno razlikuju u fizikalno-kemijskim i toksikološkim svojstvima jer imaju tendenciju bioakumulacije i biomagnifikacije u okolišu i unutar hranidbenog lanca. Radi toga, ljudi mogu biti izloženi PCB-ima preko kontaminirane (zagađene) vode i hrane (ribe, mesa i mliječnih proizvoda i sl.).

PCB-i su isključivo sintetski spojevi su se počeli komercijalno proizvoditi 1929. godine kao dielektrične tekućine i ulja za prijenos topline zbog dobrih izolacijskih svojstava i stabilnosti pri visokim temperaturama. Nikad se nisu upotrebljavali kao pojedinačni spojevi već uvijek u smjesama nekoliko kloroderivata i to najčešće u  proizvodnji transformatora i kondenzatora.

Dosadašnja znanstvena istraživanja ukazuju na razne negativne učinke PCB-a na ljudsko zdravlje jer njihovo prisustvo u ljudskom organizmu može izazvati različite poremećaje kao što endokrina homeostaza organizma, reprodukcijska toksičnost, različite karcinome, itd.

Oprema koja sadrži PCB (u daljnjem tekstu: oprema) je svaka oprema i uređaj koji sadrže ili su sadržavali PCB, kao što su transformatori, kondenzatori, spremnici koji sadže ostatne PCB i slično, a nisu dekontaminirani. S opremom koja može sadržavati PCB postupa se kao da sadrži PCB osim ako se iz dekontaminacije o njezinoj proizvodnji i održavanju ili analizom akreditiranog laboratorija ne dokaže da ne sadrže PCB.

Zabranjeno je:

• ispuštati PCB ili otpadni PCB u okoliš,
• puniti ili nadopunjavati transformator PCB-om,
• odvajati PCB od ostalih tvari radi njihove ponovne uporabe,
• spaljivati PCB ili otpadni PCB na moru,
• privremeno skladištiti PCB, otpadni PCB, ili opremu koja sadrži PCB, duže od 12 mjeseci prije postupka dekontaminacije ili postupka zbrinjavanja,
• proizvoditi, stavljati na tržište i upotrebljavati PCB zasebno, u proizvodima ili kao sastavni dio proizvoda, izuzev primjene sukladno članku 4. Uredbe (EZ) br. 850/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. travnja 2004. o postojanim organskim onečišćujućim tvarima i izmjeni Direktive 79/117/EEZ (SL L 158., 30.4.2004.)

Otpadni tekstil i obuća imaju vrijedna svojstva koja mogu biti ponovno uporabljena, materijalno ili termički iskoristiva.

Najvećim dijelom otpadni tekstil i obuća porijeklom je iz komunalnog otpada i iz procesa proizvodnje tekstilnih proizvoda.

Gospodarenje otpadnim tekstilom i obućom u Republici Hrvatskoj primjenjuju se prema osnovnim načelima Okvirne direktive o otpadu (Direktiva 2008/98/EC), a usklađeno je i regulirano Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13) i odgovarajućim podzakonskim propisima.

Prema odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13) otpadni tekstil i obuća smatraju se posebnom kategorijom otpada te su sukladno istom zakonu jedinice lokalne samouprave na svom području obvezne odvojeno prikupljati otpadni tekstil i obuću i to osiguravanjem funkcioniranja jednog i više reciklažnih dvorišta te postavljenjem odgovarajućeg broja i vrsta spremnika na javne površine za skupljanje istog čime se osigurava daljnja oporaba.

Gospodarenjem otpadnim tekstilom i obućom na pravilan i siguran način čuva se okoliš i ljudsko zdravlje, energetski i vodni resursi, znatno se smanjuje opterećenje odlagališta otpadom, otvaraju se nova radna mjesta i potiče gospodarstvo. Ponovno iskorištavanje i recikliranje pružaju ekološke i ekonomske dobrobiti.

U pripremi je izrada Pravilnika za gospodarenje otpadnim tekstilom i obućom kojim će detaljnije urediti predmetna materija.