20.07.2018.
Europski portal Euractiv povukao je poveznicu između projekata energetske obnove u Hrvatskoj i hrvatskih nogometaša o čemu svjedoči i zanimljiv naslov. Članak prenosimo u cijelosti.
Što je zajedničko hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i njezinim programima energetske učinkovitosti? Iskustvo, vještina, ustrajnost i inspirativna količina uspjeha, piše Adrian Joyce.
Adrian Joyce je direktor kampanje Renovate Europe.
Hrvatska možda nije osvojila ovogodišnje Svjetsko prvenstvo – a vjerojatno nije prvo mjesto kojemu bi se donositelji odluka obratili za savjet o donošenju politika. Ali ako to učine, pronaći će izvor inspiracije koji je barem jednako iznenađujući kao i podvizi nacionalne reprezentacije na nogometnom terenu.
No vratimo se na početak. Znamo da moramo značajno ubrzati tempo obnove građevina kako bismo ispunili obećanja u pogledu klimatskih promjena koja smo dali u Parizu, a pitanje na koji točno način to ostvariti već neko vrijeme zadaje glavobolju stručnjacima za energetiku. I na scenu izlazi Hrvatska. Država na zapadnom Balkanu trenutačno prolazi muke temeljite energetsko obnove u okviru koje će biti uloženo 411 mil. € iz strukturnih fondova do 2020., od čega veći dio putem kompanija za pružanje energetskih usluga (ESCO-i).
Već sada, u razdoblju između 2014. i 2016., od programa energetske obnove vrijednog 220 milijuna € korist je imalo / obnovljeno je više od 15.600 obiteljskih kuća, 2.300 višestambenih zgrada, 80 poslovnih građevina i 262 javne građevine!
Dobar primjer javne građevine o kakvima se radi možemo naći u karlovačkoj bolnici, nedaleko Zagreba, kojoj gravitira 140,000 ljudi, a dnevno obradi 1500 pacijenata. Ta se bolnica u potpunosti preobrazila nakon ulaganja od 7,2 mil. € i četiri mjeseca sanacijskih radova – uz minimalno ometanje pacijenata i osoblja. Godišnje emisije CO2 koje bolnica ispušta smanjenje su za više od pola – što je ekvivalent ublažavanja klimatskih promjena kao da je zasađeno 113,000 stabala. Također se očekuje da će se na troškovima grijanja godišnje uštedjeti više od 50 %. To je cilj na bilo kojem jeziku!
A troška dubinske renovacije? Trebao bi se isplatiti u roku od 14 godina na temelju uštede da potrošnji energije koje su ostvarene zbog obnove. Ti radovi uključuju nove toplinske pumpe, sustave hlađenja, solarne termalne kolektore i 25 % energije iz obnovljivih izvora.
Budući da su nekretnine odgovorne za više od trećine emisija CO2 u EU, donošenje propisa koji uvjetuju poboljšanje ušteda energije u fondu građevina je izvrsna prilika i bilo bi van pameti da je vlade država ne zgrabe svom silom, tvrdi Eliot Whittington.
Isto kao što učimo na vlastitim greškama, trebalo bi oponašati uspješne timske strategije – i financijske modele. Ovo bi dosita trebalo detaljnije analizirati. Javno-privatno partnerstvo na kojemu se temeljila obnova surađivalo je s ESCOM-om osiguravši 60% financiranja od privatnih ulagača, a 40% iznosa od hrvatskog Fonda za energetsku učinkovitost.
Sveukupno, na radovima je bilo zaposleno oko 250 radnika, a 32 poduzeća uglavnom iz okolice dali su poticaj lokalnom gospodarstvu.
Karlovac nije bio usamljeni slučaj. Energetska obnova pod vodstvom ESCO-a Kliničke bolnice u Splitu dala je gotovo identične rezultate u pogledu smanjenja potrošnje energije. Jedan bazenski kompleks, također u Splitu, ostvario je stopu energetske uštede od 71 % nakon obnove, a zatvor u Lepoglavi danas više od polovice potrebne energije dobiva iz obnovljivih izvora.
U usporedbi s tradicionalnom provedbom javne nabave, ugovori o obnovi u Hrvatskoj su pojednostavljeni, standardizirani i transparentniji. Dovršeni su i do 7 puta brže uz značajno niže administrativne i ukupne troškove.
Razlog je taj da su relevantna ulaganja strogo sistematizirana. Moraju jamčiti minimalne uštede energije od 50 %, i ne smiju stvarati nove troškove za javni proračun. I moraju biti u obliku ugovora o energetskoj učinkovitosti, koji se pregovaraju u otvorenom javnom postupku nabave.
Jedan znak koji daje nadu je da su zagovaratelji energetske učinkovitosti u Hrvatskoj rano dali tumačenje računovodstvenih pravila, a koje je Eurostat nedavno proglasio točnim – i koje se sada može primjenjivati diljem Europe. Prema tom tumačenju ESCO-i moraju preuzeti rizik za te projekte – za prekoračenje troškova, kašnjenja, neuspjeh u ispunjavanju preuzetih obaveza za uštede energije itd. – a zauzvrat mogu imati velike koristi / pobrati vrhnje.
Eurostat je prošloga tjedna revidirao svoja računovodstvena pravila, omogućivši lokalnim tijelima da prestanu računati kao javni dug radove na obnovi građevina koje preuzmu u okviru ugovora o energetskoj učinkovitosti, piše Quentin Genard.
Programi energetske obnove primijenjeni su na visestambene zgrade, privatne kuće i poslovne zgrade. Program jamstava za ESCO-e sličan onom koji je uspostavljen u Bugarskoj mogao bi biti sljedeći korak. Kao i u slučaju s katkada neujednačenom obranom reprezentacije, također ima prostora za poboljšanja i u energetskoj obnovi u Hrvatskoj.
Nepovjerenje u banke i dalje je problem, iako se donekle poboljšava. Hrvatska banka za obnovu i razvoj, primjerice, nedavno je počela odobravati kreditne linije za projekte energetske učinkovitosti po izuzetno povoljnim uvjetima. Možda je najveći razlog zabrinutosti za ulagače u zemlji nedostatak kontinuiteta EU financiranja za projekte energetske učinkovitosti, koji često u stvarnosti postaju talac proračunskih odluka koje se donose u u Bruxellesu, i u glavnim gradovima država.
Rezultat toga je „povuci-potegni“ dinamika koja poduzetnicima i ulagačima uskraćuje sigurnost koji trebaju da bi unaprijed mogli učinkovito planirati.
U Hrvatskoj je tijekom 2 godine otvoreno oko 3,000 radnih mjesta u građevinskom sektoru, ali je također činjenica da je mnogo građevinskih radnika napustilo zemlju zbog neizvjesnosti koja stalno prijeti i mogućnostima za zapošljavanje u budućnosti.
Sljedeći dugoročni proračun EU za razdoblje 2021. – 2027. nudi jedinstvenu priliku da dokaže opipljive dobrobiti koje EU politike i financiranje mogu donijeti građanima na terenu, tvrdi Adrian Joyce.
Stručnjaci za energetiku u Hrvatskoj kažu da javni poziv na dostavu ponuda vrijedan 40 mil. € za poslovne građevine predstavlja velik izazov, a zbog manjka informacija o financiranju iz višegodišnjeg financijskog okvir (MFF) nakon 2020. Ovdje bi pomoglo ponovno promišljanje EU o slijedu financiranja, kao i definiranje „energetskog siromaštva“ na nacionalnoj razini koje već dobrano kasni.
No nemojmo zanovijetati. Sljedeći MFF, s povećanim namjenskim sredstvima za ublažavanje klimatskih promjena, daje nadu u održiv i učinkovit fokus na obnovu u narednom desetljeću, u kojemu bi Europa u međunarodnim okvirima mogla napraviti iskorak prema uspjehu u području čiste energije.
Hrvatska ostvarenja u promicanju revolucije u energetskoj učinkovitosti predstavljaju postignuće kojemu treba odati priznanje, u jednakoj mjeri u kojoj su nas oduševili njihovi uspjesi na nogometnom terenu.
Izvor: Euractiv portal